KRISTINA (Zdravko Čolić)
Jedne proste Vojvođanske zime
na salašu prijatelja mog
malo društvo se skupilo iz
grada
sve mladići iz dugih školskih dana
a na vratima doma, uz plamen petrolejke
se
smiješilo lice na nas
Jedne proste Vojvođanske zime
na salašu prijatelja mog
dok su
ruke jos promrzle od puta
dugo stresale pahulje s kaputa
ti si prišla i od srca mi
pružila
času crnog vina, Kristina, Kristina
Dobra vam noć, prijatelji
dobra vam noć,
dobro nam došli
dobra vam noć, prijatelji
sjedite tu i zapjevajmo svi
Onda smo izašli
na dvorište ja i Kristina
škripao je snijeg pod nogama
ljubio sam je, ljubio
da li
se sjećaš, Kristina
Treba li nešto više reći od onoga što su napisali pesnici ili naslikali slikari o salašima koji u zadnje vreme postaju i te kako popularne turističke destinacije, uvek različite za oko i ugođaj, zavisno od godišnjeg doba kada se na njemu nađete.
JA SAM ROĐEN TAMO NA SALAŠU
(lyric)
Ja sam rođen tamo na salašu,
u ravnici kraj maloga rita,
ljuljali me talasi Dunava,
milovala
Vojvođanska žita.
Tu se spaja Srem, Banat i Bačka,
tu se grle tri srca junačka,
tu i dete rodni salaš
voli,
tu se srce sa čelikom bori.
Napadali na moj salaš vuci,
palili ga i Nemci i Turci,
ubijali zoru kad se javi,
mutili
te moj Dunave plavi.
Ruke slabe ali volja jaka,
za mnom idu hiljade momaka,
ne dam salaš kraj maloga rita,
ne
dam moja Vojvođanska žita.
Al' krenuće svadbe sa salaša,
vratiće se vedre letnje noći,
ravnica će procvetati naša,
hej
salaši opet ću vam doći.
